Prema kazivanjima maslina na Mljekari posađena je još u 19 stoljeću. Svakako ovo nije obična maslina budući je kroz vrijeme svojom pozicijom u sredini župskog polja i raskrižju puteva imala široku društvenu ulogu. Ona predstavlja estetski, simbolički i povijesni karakter prirodne i kulturne ostavštine. U vremenima kada nije bilo društvenih mreža i drugih čuda tehnike na klupama ispod njene krošnje okupljala se mladež, a stariji su kod masline dogovarali susrete. Međutim, za vrijeme domovinskog rata gotovo je potpuno uništena.
Postupno je obnovljena i oblikovana. Sada nije važno ima li ploda za dobivanje ulja, važno je da opstaje kao svjedok vremena. S time u svezi ostrižena je u obliku topijara, hortikulturne prakse treniranja višegodišnjih biljaka šišanjem lišća i grančica drveća, grmlja i grmlja kako bi se razvili i zadržali jasno definirani oblici, geometrijski ili maštoviti.
Vatrogasci DVD-a Župa dubrovačka i djelatnici komunalnog društva Župa dubrovačka prema sugestiji Miše Miloslavića redovito održavaju krošnju.
U Župi još ima stabala za koje se ne može kazati da su obična jer imaju svoju svevremensku ulogu. To su platan u Podamlinima, alepski borovi na mjestu nekadašnje „bašte“ u Srebrenom, aleja palmi (teško oštećene) u Kuparima, alepski bor u Mandaljeni ispod kojeg se otkupljivalo poljoprivredne proizvode, ali i mise održavalo, tri čempresa u samostanu u Čelopecima koje je posadila austrougarska soldačija, košćela ispred doma mladeži u Buićima ....