"Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
Ovaj odlomak evanđelja je prijetećeg sadržaja i reklo bi se da, kao takav, nije nimalo prikladan ni za čitanje na prvu nedjelju došašća, s obzirom da je došašće vrijeme radosne priprave za dolazak Isusa Krista među nas, ni za početak nove liturgijske crkvene godine. Međutim, kad malo pomnije razmislimo, Crkva nas ovim odlomkom evanđelja odmah na početku poziva na jedno duboko promišljanje vlastita života. Ima onih s nedovoljno samokritičkog stava koji često smatraju da im je vječno spasenje zagarantirano i da se ono samo po sebi razumije zbog njihove "savršenosti", pa u toj svojoj fantaziji vlastite "savršene" osobnosti ne razmišljaju o prolaznosti vremena i da će jednoga dana uistinu stati oči u oči pred Jedinim koji ne prolazi. Ništa se u čovjekovom životu ne podrazumijeva, pa ni vječno spasenje. Zato Crkva poziva svakoga i daje svakom u novu priliku kroz sveta liturgijska vremena za novi početak. Došašće je vrijeme iščekivanja onoga koji je došao i koji je trajno prisutan u životu Crkve. Ono je poziv da s perspektive konačnog Kristovog dolaska gledamo na sadašnju stvarnost koju živimo jer kad bismo s perspektive vječnosti živjeli sadašnjost, onda bi zasigurno bilo puno više bratske ljubavi među nama. Stoga Crkva ozbiljno stavlja nam na razmišljanje definitivnost konačnog Kristovog dolaska. Ne zna se kad će to biti, ali će sigurno biti i doći na kraju vremena i ljudske povijesti, i On će doći suditi žive i mrtve. Naše vječno spasenje će ovisiti o našoj sadašnjosti. Jer sve ono što činimo u našem životu poprima zalog vječnosti. Pitanje je samo kakve vječnosti? Propale i promašene, ili proslavljene? Opasnost u koju netko može upasti jest ravnodušnim pristupom živjeti vrijeme došašća i svu radost i dubinu tog prelijepog vremena svesti na primanje i davanje poklona, ili blagovanje blagdanskog stola. Došašće nas poziva da se preispitamo kako bismo se uz pomoć Božje milosti obukli djelima svjetlosti koja će nam otvoriti vrata prema proslavljenom društvu svetih u nebu. Vrijeme je da budemo zaista preporođeni Isusovim rođenjem.
Došašće - Vrijeme iščekivanja Onoga koji je došao i ostao trajno prisutan u životu Crkve
27 Studeni 2022
- Autor: Don Robert Čibarić - Nedjeljna razmatranja (iz arhive portala)