Četvrtak, 06 Veljača 2025
hdz_zupa
NA KAVI – Višnja Herman: „Kroz svoj vez spajam tradiciju Slavonije i Župe“

NA KAVI – Višnja Herman: „Kroz svoj vez spajam tradiciju Slavonije i Župe“

Rodom ste iz Županje, a već dugi niz godina živite u Župi. Kako ste se odlučili upravo za ovaj kraj?

Nismo baš planirali da ćemo ovdje živjeti, ali tako je na kraju ipak ispalo. Tada mlade jako nas je privlačilo more. Preko osamnaest godina smo živjeli na Pelješcu. Dogodila nam se ta nesreća, jedan čovjek je zapalio učiteljski stan u kojem smo živjeli tako da smo ostali ustvari na putu. Suprug Franjo je dobio posao profesora tjelesnog u OŠ Župa, doselili smo se i ostali u Župi.

Odakle je zapravo sve započelo i koliko se već bavite rukotvorinama?

Vesti sam počela još kao mala djevojčica. Mama, kao prava Slavonka bi mi rekla da probam barem jedan cvjetić, jednu kućicu i tako sam ja to jako zavoljela. Puno smo radili ručno, najviše sam se bavila punim vezom, a poslije sam prešla na mašinu. Radim na jednoj Singerici, staroj preko sto godina. Dobila sam je na poklon od časne sestre koja je čuvala mog najmlađeg sina. S obzirom da je ona radila svećeničke odore, puno mi je pomogla u samim počecima.

Na Vašoj Facebook stranici „Ručni radovi Višnje Herman“može se vidjeti dio Vaših radova.Što sve izrađujete i kako se može doći do vaših radova?

Vezem radove s različitim motivima. Tu se mogu pronaći radovi na temu sakralnih motiva: anđeli, križići i molitve. Vezem i mnoštvo radova s motivima župskog nakita poput naušnica, kolarina, konavoskog nakita, oltarnike. . Izrađujem i stolnjake, slike, boce, prigodne stvari za krizme, pričesti i košuljice za krštenje. Naravno, svima sam na raspolaganju putem svoje Facebook stranice.

Ima tu i Slavonije i Dalmacije. Gdje najviše pronalazite inspiraciju?

Najviše motiva ipak pronalazim u Slavoniji. Volim ostaviti i neki svoj pečat, nešto dodam ili promijenim. U razvijanju ideja koristim se i internetom. Usvojila sam i lokalne motive pa u posljednje vrijeme izrađujem dosta radova povezanih uz tradiciju Župe i dubrovačkog podneblja. Veliki dio radova inspiriran je i sakralnim motivima.

Rekli ste da zaista uživate u svom hobiju. Ima li neki motiv ili rad koji vas posebno veseli, kojega bi možda istaknuli?

U svemu zaista uživam, to me opušta i u svoj rad ulažem puno ljubavi. Teško mi je nešto posebno izdvojiti, ali u posljednje vrijeme me najviše vesele ovi mali anđeli koje vezem. Uz ove male radove izradila sam i mnoštvo oltarnika za crkve. Upravo radim na jednoj garnituri za crkvu Velike Gospe u Postranju. Izradila sam kompletne oltarnike za crkvu Sv. Ilara u Mlinima, Svetog Ivana u Platu, Gospu od Obrane na Dupcu. Dio mojih radova je pošao za Zagreb, Ston, Kunu pelješku, Knin, Split a jedna garnitura i izvan Hrvatske, u Rim. Dala sam i zavjet Sv. Antunu da ću svake godine dok budem mogla vesti, pokloniti jedan oltarnik za neki njegov oltar. Ove godine oltarnik za Sv. Antuna šaljem na Korčulu.

Jeste li razmišljali da ovaj svoj hobi pretvorite u posao?

Moram priznati da nisam razmišljala u tom smjeru. Dugi niz godina sam član župske udruge društva umjetnika „Bruno Bulić“. Par godina sam bila i predsjednica udruge. Najveći nam je problem prostor, ni sastanak nemamo gdje održati. Voljeli bismo to riješiti, dobrodošao bi nam i neki banak na župskoj placi. Mislim da imamo što ponuditi i turistima, pregršt autohtonih suvenira. Nadam se da ćemo i mi, samostalni kreativci, nešto postići po tom pitanju.

U mirovini ste, ali svoj kreativni angažman rado dijelite s mladima. Gdje mogu ponešto naučiti od Vas?

Na zamolbu profesorice Tanje Galjuf počela sam volontirati u OŠ Župa dubrovačka. Srijedom ih učim vesti, najviše punjeni vez. Nema nas puno, dolazi mi sedam, osam cura i tako se družimo i vezemo. Trenutačno vezemo slova glagoljice, izrađujemo torbice gdje uz vez učimo i to staro hrvatsko pismo.

Vaši radovi traže i mnoštvo materijala, platna, konca... Gdje to sve nabavljate?

Konac uglavnom nabavljam iz Slavonije. Ostale materijale, okvire i mikrofibru kupujem u Dubrovniku, svukuda pomalo. Moram priznati da materijali i nisu baš jeftini, radovi traže i ulaganja.

Možemo li u skorijoj budućnosti očekivati i neku samostalnu izložbu Vaših radova?

Nekoliko puta smo izlagali u zgradi Blagajne, imali smo i kućicu ispred Spione. Kao što sam već spomenula i prostor nam je problem pa o samostalnoj izložbi još nisam razmišljala.

  • čestitke - zuc
  • čestitke - tzzupanije